U novome broju Osvrta Instituta za javne financije Ivica Urban analizira kako je predloženim zakonskim izmjenama, kojima se de facto prestaju oporezivati mirovine, prethodio snažan višegodišnji rast poreznog opterećenja obveznika u godišnjem obračunu poreza na dohodak. Do tog je rasta došlo zbog neusklađenosti poreznih parametara s rastom dohodaka i potrošačkih cijena. Od 2017. do 2025. osnovni osobni odbitak povećan je za samo 19%, dok je prosječna plaća porasla za 96%, a prosječna aktualna vrijednost mirovine za 69%. Uz očekivani nastavak rasta dohodaka u 2026. i 2027. te nepromijenjeni osobni odbitak od 600 eura mjesečno, sve će više umirovljenika prelaziti taj prag i ulaziti u „porezne škare".

Dohodak od mirovine od 2017. ima „povlašteni“ porezni tretman, a novim bi se prijedlogom umanjenje poreza povećalo s 50% na 100% za dio porezne osnovice koji se odnosi na mirovinu i oporezuje se nižom stopom. Viša porezna stopa primjenjuje se na osnovicu iznad 60.000 eura godišnje, odnosno 5.000 eura mjesečno, pa će porez na dohodak od mirovine plaćati samo obveznici s osnovicom iznad tog iznosa. Budući da je takvih umirovljenika vrlo malo, može se faktički govoriti o prestanku oporezivanja mirovina.

Analiza pokazuje da bi povećanje osnovnog osobnog odbitka na 810 eura za sve obveznike smanjilo projiciranu prosječnu poreznu stopu u 2027. s 9% na 7,3%, koliko je iznosila 2017., bez praktički potpunog prestanka oporezivanja jedne vrste dohotka. Budući da neusklađivanje osobnog odbitka posebno pogađa obveznike s nižim dohocima, primjerenije je odbitak redovito usklađivati s rastom cijena i dohodaka nego problem rješavati snižavanjem poreznih stopa, pri čemu korist raste s dohotkom.

Osvrt je nastao u okviru projekta Socijalna zaštita, oporezivanje i društveno blagostanje u Hrvatskoj koji financira Europska unija (NextGenerationEU).

 Objava za medije

Foto: Unsplash